Cervikogena glavobolja se javlja kod poremećaja vratne kičme. Mogu biti zahvaćene koštane strukture (pršljenovi), kao i meka tkiva vrata. Cervikogene glavobolje mogu, ali i ne moraju biti praćene bolom u vratu.
Da bi se postavila dijagnoza mora postojati vremenska povezanost između cervikalnog poremećaja ili oštećenja sa pojavom glavobolje. Obim pokreta u vratu je smanjen, a glavobolja se značajno pogoršava provokativnim pokretima vrata. Glavobolja prestaje ili joj se smanjuje intenzitet sa popravljanjem cervikalnog (vratnog) poremećaja ili nakon dijagnostičke odnosno terapijske blokade vratne strukture ili nerva zaduženog za njenu inervaciju.
Razlika cervikogene glavobolje u odnosu na primarne glavobolje (migrenu i tenziogenu glavobolju) je bol koji je prisutan uvek na istoj strani, provocira se pokretima vrata ili pritiskom na mišiće vrata i širenje bola je potiljačnih delova glave ka napred.
Za postavljanje definitivne dijagnoze pored navedenih karakteristika, potrebno je često uraditi i dodatne dijagnostičke procedure kao što su: laboratorijske analize (KKS i biohemija krvi), RTG vratne kičme, dopler krvnih sudova vrata, ultrazvuk mekih tkiva vrata, a ponekad EMNG, odnosno CT ili NMR vratne kičme.
Lečenje cervikogene glavobolje se sprovodi prevashodno u pravcu primarnog-oboljenja kičmenog stuba i to fizikalnom procedurom; lekovima koji opuštaju mišiće vrata; NSAID preparatima u redukciji intenziteta bola, kao i primenom Biofeedback procedure.
